Legal AI platform that adapts to the way you work
Yure researches, analyzes and drafts documents with current legislation, case law and your own files in one unified context.
More than 500 legal professionals use Yure every day
























What Yure can do
Research, document analysis and drafting, always grounded in current legislation, case law and your internal documents, together with your team.
explore features01 · LEGAL RESEARCH
Answers from the law, case law and your files
Ask the way you would ask a colleague. Yure searches legislation, case law and your documents, and every reference leads to its source and the highlighted passage.
- Consolidated legislation and more than 300,000 decisions
- Your documents in the same context
- A reference opens its source with the passage highlighted
Send a query…
Yure AI can make mistakes. Answers help with research and preparation and do not replace your professional judgement.
RegulationZakon o radu
Article
Članak 137.
Content
(1) Ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.
(2) Radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovoga članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu.
(3) Poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovoga članka preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu.
(4) Poslodavac koji na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti dužan je novog poslodavca, potpuno i istinito, pisano izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose.
(5) Propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca.
(6) Poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa, pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni.
(7) U obavijesti iz stavka 6. ovoga članka moraju biti navedeni podaci o:
1) danu prenošenja ugovora o radu
2) razlozima prenošenja ugovora o radu
3) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika
4) mjerama predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose.
(8) Ugovori o radu iz stavka 1. ovoga članka prenose se na novog poslodavca s danom nastupa pravnih posljedica prijenosa, u skladu s propisima koji reguliraju pravni posao na temelju kojega se vrši prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.
(9) Ako se prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti obavlja u stečajnom postupku ili postupku sanacije, prava koja se prenose na novog poslodavca mogu se umanjiti u skladu s posebnim propisom, sklopljenim kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca.
(10) Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, gospodarskoj djelatnosti ili dijelu gospodarske djelatnosti koje je preneseno i koje je zadržalo svoju samostalnost utemeljeno radničko vijeće, ono nastavlja s radom, a najduže do isteka mandata na koji je izabrano.
(11) Ako poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti koje je preneseno ne zadržava svoju samostalnost i nastavak rada radničkog vijeća nije moguć, radnici čiji se ugovori prenose zadržavaju pravo na zastupljenost sve dok se ne stvore uvjeti za izbor novog radničkog vijeća, odnosno do isteka mandata njihova dotadašnjeg predstavnika.
(12) Ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, u vezi s obavljanjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je preneseno, sklopljen kolektivni ugovor, na radnike se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije promjene poslodavca.
(13) Ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.
(14) Odredbe stavaka 1. do 10. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na ustanove i druge pravne osobe.
(15) Osobu koja prenošenjem poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili na drugi način zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema radniku, nadležni će sud na zahtjev radnika obvezati na ispunjenje njezinih obveza i u slučaju da ugovor o radu nije sklopljen s tom osobom.
EUR-Lex - 61985CJ0024 - ENUnion
EUR-Lex
Access to European Union law
Text
Document information
Summary / Keywords
Permanent link
Download notice
Save to My items
Create an email alert
Create an RSS alert
Document 61985CJ0024
Judgment of the Court (Fifth Chamber) of 18 March 1986.
Jozef Maria Antonius Spijkers v Gebroeders Benedik Abattoir CV et Alfred Benedik en Zonen BV.
Reference for a preliminary ruling: Hoge Raad
Netherlands.
Safeguarding of employees rights in the event of transfers of undertakings.
Case 24/85.
European Court Reports 1986 -01119
ECLI identifier: ECLI:EU:C:1986:127
Expand all · Collapse all
Languages and formats available
Multilingual display
Text
61985J0024
Judgment of the Court (Fifth Chamber) of 18 March 1986. - Jozef Maria Antonius Spijkers v Gebroeders Benedik Abattoir CV et Alfred Benedik en Zonen BV. - Reference for a preliminary ruling: Hoge Raad - Netherlands. - Safeguarding of employees rights in the event of transfers of undertakings. - Case 24/85.
European Court reports 1986 Page 01119
Summary
Parties
Subject of the case
Grounds
Decision on costs
Operative part
Keywords
SOCIAL POLICY - APPROXIMATION OF LAWS - TRANSFERS OF UNDERTAKINGS - SAFEGUARDING OF EMPLOYEES ' RIGHTS - DIRECTIVE NO 77/187 - TRANSFER - MEANING
( COUNCIL DIRECTIVE NO 77/187 , ART . 1 ( 1 ).
Summary THE EXPRESSION ' TRANSFER OF AN UNDERTAKING , BUSINESS OR PART OF A BUSINESS TO ANOTHER EMPLOYER ' IN ARTICLE 1 ( 1 ) OF DIRECTIVE NO 77/187 ENVISAGES THE CASE IN WHICH THE BUSINESS IN QUESTION RETAINS ITS IDENTITY . IN ORDER TO ESTABLISH WHETHER OR NOT SUCH A TRANSFER HAS TAKEN PLACE , IT IS NECESSARY TO CONSIDER WHETHER , HAVING REGARD TO ALL THE FACTS CHARACTERIZING THE TRANSACTION , THE BUSINESS WAS DISPOSED OF AS A GOING CONCERN , AS WOULD BE INDICATED INTER ALIA BY THE FACT THAT ITS OPERATION WAS ACTUALLY CONTINUED OR RESUMED BY THE NEW EMPLOYER , WITH THE SAME OR SIMILAR ACTIVITIES .
Parties IN CASE 24/85
REFERENCE TO THE COURT UNDER ARTICLE 177 OF THE EEC TREATY BY THE HOGE RAAD DER NEDERLANDEN ( SUPREME COURT OF THE NETHERLANDS ) FOR A PRELIMINARY RULING IN THE PROCEEDINGS PENDING BEFORE THAT COURT BETWEEN
JOZEF MARIA ANTONIUS SPIJKERS
AND
( 1 ) GEBROEDERS BENEDIK ABATTOIR CV ,
( 2 ) ALFRED BENEDIK EN ZONEN BV
Subject of the case ON THE INTERPRETATION OF COUNCIL DIRECTIVE NO 77/187/EEC OF 14 FEBRUARY 1977 ON THE APPROXIMATION OF THE LAWS OF THE MEMBER STATES RELATING TO THE SAFEGUARDING OF EMPLOYEES ' RIGHTS IN THE EVENT OF TRANSFERS OF UNDERTAKINGS , BUSINESSES OR PARTS OF BUSINESSES ( OFFICIAL JOURNAL 1977 , L 61 , P . 26 ),
Grounds 1 BY A JUDGMENT OF 18 JANUARY 1985 , WHICH WAS RECEIVED AT THE COURT ON 25 JANUARY 1985 , THE HOGE RAAD DER NEDERLANDEN REFERRED TO THE COURT FOR A PRELIMINARY RULING UNDER ARTICLE 177 OF THE EEC TREATY THREE QUESTIONS CONCERNING THE INTERPRETATION OF ARTICLE 1 ( 1 ) OF COUNCIL DIRECTIVE NO 77/187 OF 14 FEBRUARY 1977 ON THE APPROXIMATION OF THE LAWS OF THE MEMBER STATES RELATING TO THE SAFEGUARDING OF EMPLOYEES ' RIGHTS IN THE EVENT OF TRANSFERS OF UNDERTAKINGS , BUSINESSES OR PARTS OF BUSINESSES .
2 THOSE QUESTIONS WERE RAISED IN THE COURSE OF PROCEEDINGS BROUGHT BY JOZEF MARIA ANTONIUS SPIJKERS AGAINST GEBROEDERS BENEDIK ABATTOIR CV ( HEREINAFTER REFERRED TO AS ' BENEDIK ABATTOIR ' ) AND ALFRED BENEDIK EN ZONEN BV ( HEREINAFTER REFERRED TO AS ' ALFRED BENEDIK ' ).
3 THE HOGE RAAD FOUND THAT MR SPIJKERS WAS EMPLOYED AS AN ASSISTANT MANAGER BY GEBROEDERS COLARIS ABATTOIR BV ( HEREINAFTER REFERRED TO AS ' COLARIS ' ) AT UBACH OVER WORMS ( THE NETHERLANDS ), A COMPANY WHOSE BUSINESS CONSISTED IN THE OPERATION OF A SLAUGHTER-HOUSE . THE HOGE RAAD ALSO FOUND THAT ON 27 DECEMBER 1982 , BY WHICH DATE THE BUSINESS ACTIVITIES OF COLARIS ' HAD ENTIRELY CEASED AND THERE WAS NO LONGER ANY GOODWILL IN THE BUSINESS ' , THE ENTIRE SLAUGHTER-HOUSE , WITH VARIOUS ROOMS AND OFFICES , THE LAND AND CERTAIN SPECIFIED GOODS , WERE PURCHASED BY BENEDIK ABATTOIR . ' SINCE THAT DATE , ALTHOUGH IN FACT ONLY SINCE 7 FEBRUARY 1983 ' , BENEDIK ABATTOIR HAS OPERATED A SLAUGHTER-HOUSE FOR THE JOINT ACCOUNT OF ALFRED BENEDIK AND ITSELF . ALL THE EMPLOYEES OF COLARIS WERE TAKEN OVER BY BENEDIK ABATTOIR , APART FROM MR SPIJKERS AND ONE OTHER EMPLOYEE . THE HOGE RAAD ALSO STATES THAT THE BUSINESS ACTIVITY WHICH BENEDIK ABATTOIR CARRIES ON IN THE BUILDINGS IS OF THE SAME KIND AS THE ACTIVITY PREVIOUSLY CARRIED ON BY COLARIS AND THAT THE TRANSFER OF THE BUSINESS ASSETS ENABLED BENEDIK ABATTOIR TO CONTINUE THE ACTIVITIES OF COLARIS , ALTHOUGH BENEDIK ABATTOIR DID NOT TAKE OVER COLARIS ' S CUSTOMERS .
4 BY A JUDGMENT OF THE RECHTBANK ( DISTRICT COURT ), MAASTRICHT , OF 3 MARCH 1983 , COLARIS WAS DECLARED INSOLVENT . BY A WRIT OF 9 MARCH 1983 MR SPIJKERS SUMMONED BENEDIK ABATTOIR AND ALFRED BENEDIK TO APPEAR IN PROCEEDINGS FOR INTERIM RELIEF BEFORE THE PRESIDENT OF THE RECHTBANK , MAASTRICHT , AND SOUGHT AN ORDER THAT THEY SHOULD PAY HIM HIS SALARY FROM 27 DECEMBER 1982 , OR AT LEAST FROM SUCH DATE AS THE PRESIDENT THOUGHT FIT , AND SHOULD PROVIDE HIM WITH WORK WITHIN TWO DAYS OF THE ORDER . IN SUPPORT OF HIS CLAIMS HE CONTENDED THAT THERE HAD BEEN A TRANSFER OF AN UNDERTAKING WITHIN THE MEANING OF THE NETHERLANDS LEGISLATION ENACTED IN ORDER TO IMPLEMENT DIRECTIVE NO 77/187 AND THAT THIS ENTAILED , BY OPERATION OF LAW , A TRANSFER TO BENEDIK ABATTOIR OF THE RIGHTS AND OBLIGATIONS ARISING FROM HIS CONTRACT OF EMPLOYMENT WITH COLARIS .
5 THE APPLICATION FOR INTERIM RELIEF WAS DISMISSED BY THE PRESIDENT OF THE RECHTBANK , MAASTRICHT , WHOSE DECISION WAS CONFIRMED ON APPEAL BY THE GERECHTSHOF ( REGIONAL COURT OF APPEAL ), ' S-HERTOGENBOSCH . MR SPIJKERS THEN APPEALED IN CASSATION TO THE HOGE RAAD DER NEDERLANDEN , WHICH STAYED THE PROCEEDINGS AND REFERRED THE FOLLOWING QUESTIONS TO THE COURT OF JUSTICE :
' ( 1 ) IS THERE A TRANSFER WITHIN THE MEANING OF ARTICLE 1 ( 1 ) OF COUNCIL DIRECTIVE NO 77/187 WHERE BUILDINGS AND STOCK ARE TAKEN OVER AND THE TRANSFEREE IS THEREBY ENABLED TO CONTINUE THE BUSINESS ACTIVITIES OF THE TRANSFEROR AND DOES IN FACT SUBSEQUENTLY CARRY ON BUSINESS ACTIVITIES OF THE SAME KIND IN THE BUILDINGS IN QUESTION?
( 2)DOES THE FACT THAT AT THE TIME WHEN THE BUILDINGS AND STOCK WERE SOLD THE BUSINESS ACTIVITIES OF THE VENDOR HAD ENTIRELY CEASED AND THAT IN PARTICULAR THERE WAS NO LONGER ANY GOODWILL IN THE BUSINESS PREVENT THERE BEING A ' ' TRANSFER ' ' AS DEFINED IN QUESTION 1?
( 3)DOES THE FACT THAT THE CIRCLE OF CUSTOMERS IS NOT TAKEN OVER PREVENT THERE BEING SUCH A TRANSFER?
'
6 IN ORDER TO UNDERSTAND THE PURPOSE OF THOSE QUESTIONS , IT IS NECESSARY TO CONSIDER THEM IN THE LIGHT OF DIRECTIVE NO 77/187 . THAT DIRECTIVE , WHICH WAS ADOPTED ON THE BASIS , INTER ALIA , OF ARTICLE 100 OF THE TREATY , IS INTENDED , ACCORDING TO THE TERMS OF ITS PREAMBLE , ' TO PROVIDE FOR THE PROTECTION OF EMPLOYEES IN THE EVENT OF A CHANGE OF EMPLOYER , IN PARTICULAR , TO ENSURE THAT THEIR RIGHTS ARE SAFEGUARDED ' . FOR THAT PURPOSE ARTICLE 3 ( 1 ) OF THE DIRECTIVE PROVIDES FOR THE TRANSFER OF THE TRANSFEROR ' S RIGHTS AND OBLIGATIONS ARISING FROM A CONTRACT OF EMPLOYMENT OR FROM AN EMPLOYMENT RELATIONSHIP , AND ARTICLE 4 ( 1 ) PROVIDES FOR THE PROTECTION OF THE WORKERS CONCERNED AGAINST DISMISSAL BY THE TRANSFEROR OR THE TRANSFEREE SOLELY BY REASON OF THE TRANSFER . ARTICLE 1 ( 1 ), WHICH THE COURT HAS BEEN REQUESTED TO INTERPRET IN THIS CASE , DEFINES THE SCOPE OF THE DIRECTIVE ; IT PROVIDES THAT THE DIRECTIVE ' SHALL APPLY TO THE TRANSFER OF AN UNDERTAKING , BUSINESS OR PART OF A BUSINESS TO ANOTHER EMPLOYER AS A RESULT OF A LEGAL TRANSFER OR MERGER ' .
7 IT THEREFORE APPEARS THAT BY ITS QUESTIONS THE HOGE RAAD SEEKS A RULING ON THE SCOPE OF AND THE CRITERIA FOR APPLYING THE EXPRESSION ' TRANSFER OF AN UNDERTAKING , BUSINESS OR PART OF A BUSINESS TO ANOTHER EMPLOYER ' IN ARTICLE 1 ( 1 ) OF THE DIRECTIVE IN RELATION TO A CASE SUCH AS THAT DESCRIBED IN THE HOGE RAAD ' S JUDGMENT . THE QUESTIONS MUST THEREFORE BE CONSIDERED TOGETHER .
8 MR SPIJKERS MAINTAINS THAT THERE IS A TRANSFER OF AN UNDERTAKING WITHIN THE MEANING OF ARTICLE 1 ( 1 ) WHERE THE UNDERTAKING ' S ASSETS AND BUSINESS ARE TRANSFERRED AS A UNIT FROM ONE EMPLOYER TO ANOTHER ; IT IS IMMATERIAL WHETHER AT THE TIME OF THE TRANSFER THE BUSINESS ACTIVITIES OF THE TRANSFEROR HAVE CEASED AND THE GOODWILL HAS ALREADY DISAPPEARED .
9 THE NETHERLANDS AND UNITED KINGDOM GOVERNMENTS AND THE COMMISSION , ON THE OTHER HAND , CONSIDER THAT THE QUESTION WHETHER THERE IS A TRANSFER OF AN UNDERTAKING FOR THE PURPOSES OF ARTICLE 1 ( 1 ) MUST BE CONSIDERED IN THE LIGHT OF ALL THE CIRCUMSTANCES CHARACTERIZING THE TRANSACTION , SUCH AS WHETHER OR NOT THE TANGIBLE ASSETS ( BUILDINGS , MOVABLE PROPERTY AND STOCKS ) AND THE INTANGIBLE ASSETS ( KNOW-HOW AND GOODWILL ) WERE TRANSFERRED , THE NATURE OF THE ACTIVITIES ENGAGED IN AND WHETHER OR NOT THOSE ACTIVITIES HAD CEASED AT THE TIME OF THE TRANSFER . HOWEVER , NONE OF THOSE FACTORS IS IN ITSELF DECISIVE .
10 THE UNITED KINGDOM GOVERNMENT AND THE COMMISSION SUGGEST THAT THE ESSENTIAL CRITERION IS WHETHER THE TRANSFEREE IS PUT IN POSSESSION OF A GOING CONCERN AND IS ABLE TO CONTINUE ITS ACTIVITIES OR AT LEAST ACTIVITIES OF THE SAME KIND . THE NETHERLANDS GOVERNMENT EMPHASIZES THAT , HAVING REGARD TO THE SOCIAL OBJECTIVE OF THE DIRECTIVE , IT IS CLEAR THAT THE TERM ' TRANSFER ' IMPLIES THAT THE TRANSFEREE ACTUALLY CARRIES ON THE ACTIVITIES OF THE TRANSFEROR AS PART OF THE SAME BUSINESS .
11 THAT VIEW MUST BE ACCEPTED . IT IS CLEAR FROM THE SCHEME OF DIRECTIVE NO 77/187 AND FROM THE TERMS OF ARTICLE 1 ( 1 ) THEREOF THAT THE DIRECTIVE IS INTENDED TO ENSURE THE CONTINUITY OF EMPLOYMENT RELATIONSHIPS EXISTING WITHIN A BUSINESS , IRRESPECTIVE OF ANY CHANGE OF OWNERSHIP . IT FOLLOWS THAT THE DECISIVE CRITERION FOR ESTABLISHING WHETHER THERE IS A TRANSFER FOR THE PURPOSES OF THE DIRECTIVE IS WHETHER THE BUSINESS IN QUESTION RETAINS ITS IDENTITY .
12 CONSEQUENTLY , A TRANSFER OF AN UNDERTAKING , BUSINESS OR PART OF A BUSINESS DOES NOT OCCUR MERELY BECAUSE ITS ASSETS ARE DISPOSED OF . INSTEAD IT IS NECESSARY TO CONSIDER , IN A CASE SUCH AS THE PRESENT , WHETHER THE BUSINESS WAS DISPOSED OF AS A GOING CONCERN , AS WOULD BE INDICATED , INTER ALIA , BY THE FACT THAT ITS OPERATION WAS ACTUALLY CONTINUED OR RESUMED BY THE NEW EMPLOYER , WITH THE SAME OR SIMILAR ACTIVITIES .
13 IN ORDER TO DETERMINE WHETHER THOSE CONDITIONS ARE MET , IT IS NECESSARY TO CONSIDER ALL THE FACTS CHARACTERIZING THE TRANSACTION IN QUESTION , INCLUDING THE TYPE OF UNDERTAKING OR BUSINESS , WHETHER OR NOT THE BUSINESS ' S TANGIBLE ASSETS , SUCH AS BUILDINGS AND MOVABLE PROPERTY , ARE TRANSFERRED , THE VALUE OF ITS INTANGIBLE ASSETS AT THE TIME OF THE TRANSFER , WHETHER OR NOT THE MAJORITY OF ITS EMPLOYEES ARE TAKEN OVER BY THE NEW EMPLOYER , WHETHER OR NOT ITS CUSTOMERS ARE TRANSFERRED AND THE DEGREE OF SIMILARITY BETWEEN THE ACTIVITIES CARRIED ON BEFORE AND AFTER THE TRANSFER AND THE PERIOD , IF ANY , FOR WHICH THOSE ACTIVITIES WERE SUSPENDED . IT SHOULD BE NOTED , HOWEVER , THAT ALL THOSE CIRCUMSTANCES ARE MERELY SINGLE FACTORS IN THE OVERALL ASSESSMENT WHICH MUST BE MADE AND CANNOT THEREFORE BE CONSIDERED IN ISOLATION .
14 IT IS FOR THE NATIONAL COURT TO MAKE THE NECESSARY FACTUAL APPRAISAL , IN THE LIGHT OF THE CRITERIA FOR INTERPRETATION SET OUT ABOVE , IN ORDER TO ESTABLISH WHETHER OR NOT THERE IS A TRANSFER IN THE SENSE INDICATED ABOVE .
15 CONSEQUENTLY , IN REPLY TO THE QUESTIONS SUBMITTED IT MUST BE HELD THAT ARTICLE 1 ( 1 ) OF DIRECTIVE NO 77/187 OF 14 FEBRUARY 1977 MUST BE INTERPRETED AS MEANING THAT THE EXPRESSION ' TRANSFER OF AN UNDERTAKING , BUSINESS OR PART OF A BUSINESS TO ANOTHER EMPLOYER ' ENVISAGES THE CASE IN WHICH THE BUSINESS IN QUESTION RETAINS ITS IDENTITY . IN ORDER TO ESTABLISH WHETHER OR NOT SUCH A TRANSFER HAS TAKEN PLACE IN A CASE SUCH AS THAT BEFORE THE NATIONAL COURT , IT IS NECESSARY TO CONSIDER WHETHER , HAVING REGARD TO ALL THE FACTS CHARACTERIZING THE TRANSACTION , THE BUSINESS WAS DISPOSED OF AS A GOING CONCERN , AS WOULD BE INDICATED INTER ALIA BY THE FACT THAT ITS OPERATION WAS ACTUALLY CONTINUED OR RESUMED BY THE NEW EMPLOYER , WITH THE SAME OR SIMILAR ACTIVITIES .
Decision on costs COSTS
16 THE COSTS INCURRED BY THE NETHERLANDS AND UNITED KINGDOM GOVERNMENTS AND BY THE COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES , WHICH HAVE SUBMITTED OBSERVATIONS TO THE COURT , ARE NOT RECOVERABLE . SINCE THESE PROCEEDINGS ARE , IN SO FAR AS THE PARTIES TO THE MAIN PROCEEDINGS ARE CONCERNED , IN THE NATURE OF A STEP IN THE PROCEEDINGS PENDING BEFORE THE NATIONAL COURT , THE DECISION AS TO COSTS IS A MATTER FOR THAT COURT .
Operative part ON THOSE GROUNDS ,
THE COURT ( FIFTH CHAMBER ),
IN ANSWER TO THE QUESTIONS REFERRED TO IT BY THE HOGE RAAD DER NEDERLANDEN BY A JUDGMENT DATED 18 JANUARY 1985 , HEREBY RULES :
ARTICLE 1 ( 1 ) OF DIRECTIVE NO 77/187 OF 14 FEBRUARY 1977 MUST BE INTERPRETED TO THE EFFECT THAT THE EXPRESSION ' TRANSFER OF AN UNDERTAKING , BUSINESS OR PART OF A BUSINESS TO ANOTHER EMPLOYER ' ENVISAGES THE CASE IN WHICH THE BUSINESS IN QUESTION RETAINS ITS IDENTITY . IN ORDER TO ESTABLISH WHETHER OR NOT SUCH A TRANSFER HAS TAKEN PLACE IN A CASE SUCH AS THAT BEFORE THE NATIONAL COURT , IT IS NECESSARY TO CONSIDER WHETHER , HAVING REGARD TO ALL THE FACTS CHARACTERIZING THE TRANSACTION , THE BUSINESS WAS DISPOSED OF AS A GOING CONCERN , AS WOULD BE INDICATED INTER ALIA BY THE FACT THAT ITS OPERATION WAS ACTUALLY CONTINUED OR RESUMED BY THE NEW EMPLOYER , WITH THE SAME OR SIMILAR ACTIVITIES .
Top
EUR-Lex
This site is managed by the Publications Office of the European Union
Need help?
Help pages
Contact
Information
About EUR-Lex
Newsletter
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2851/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca [IME I PREZIME] predsjednika vijeća, [IME I PREZIME] članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, [IME I PREZIME] člana vijeća, [IME I PREZIME] članice vijeća i [IME I PREZIME] članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [TUŽITELJ] iz [MJESTO], ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici [PUNOMOĆNICA], odvjetnici u [ODVJETNIČKO DRUŠTVO], [MJESTO], protiv tuženika [TUŽENIK] d.d., [MJESTO], ..., OIB ..., zastupan po punomoćniku [PUNOMOĆNIK], odvjetniku u [ODVJETNIČKO DRUŠTVO], [MJESTO], radi činidbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-338/2019-2 od 19. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8986/14-35 od 17. siječnja 2019., na sjednici održanoj 4. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja [TUŽITELJ] iz [MJESTO], ..., OIB: ..., koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženik [TUŽENIK] d.d., [MJESTO], ..., OIB: ..., nezakonito prenio Ugovor o radu tužitelja [TUŽITELJ], [MJESTO], ... na [DRUŠTVO] d.o.o., [MJESTO], ..., te da prijenos tužiteljevog Ugovora o radu, o kojem je tuženik obavijestio tužitelja Obaviješću broj [BROJ OBAVIJESTI] od 19.08.2014., nije dopušten.
Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove nadzora odnosno druge poslove odgovarajuće kvalifikacijama i radnom iskustvu tužitelja, sadržaj kojih je u skladu sa naravi i vrstom posla za koje je zasnovan radni odnos, u roku od 8 dana. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."
II./ Nalaže se tužitelju [TUŽITELJ] iz [MJESTO], ..., OIB: ..., da tuženiku [TUŽENIK] d.d., [MJESTO], ..., OIB: ... naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 8986/14-35 od 17. siječnja 2019. i sudi:
Utvrđuje se da je tuženik [TUŽENIK] d.d., [MJESTO], ..., OIB: ..., nezakonito prenio Ugovor o radu tužitelja [TUŽITELJ], [MJESTO], ... na [DRUŠTVO] d.o.o., [MJESTO], ..., te da prijenos tužiteljevog Ugovora o radu, o kojem je tuženik obavijestio tužitelja Obaviješću broj [BROJ OBAVIJESTI] od 19. kolovoza 2014., nije dopušten.
Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove nadzora odnosno druge poslove odgovarajuće kvalifikacijama i radnom iskustvu tužitelja, sadržaj kojih je u skladu sa naravi i vrstom posla za koje je zasnovan radni odnos, u roku 8 dana. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od 19. ožujka 2019. pa do isplate, u roku 8 dana.
II Nalaže se tuženiku u roku 8 dana naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.“.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) postavljajući pri tom pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu. Traži troškove sastava revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbaciti, odnosno odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
6.2. Prema odredbi st. 3. u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.3. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Tuženik u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje sljedeća pitanja:
„1. Kad se statusnom promjenom ili pravnim poslom na poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća, gospodarska cjelina ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava gospodarsku cjelovitost te se na novog poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja radi li se o prijenosu po sili zakona kako to propisuje odredba čl. 133. st. 8. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR/09), a sada analogna odredba čl. 137. st. 8. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 - dalje: ZR/14) ili je za takav prijenos potrebna suglasnost radnika čiji se ugovor o radu prenosi?
2. Jesu li pravna shvaćanja Suda Europske unije u Luxembourgu (Sud EU) mjerodavna za pravni poredak u Republici Hrvatskoj u slučaju kad se radi o sličnim slučajevima, a ne odnose se na konkretan postupak o kojem se sudi?“.
8. Kao razlog važnosti u odnosu na postavljena pravna pitanja revident se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odlukama Županijskog suda u Splitu broj Gžr-197/2017 od 16. studenoga 2017., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-208/17 od 19. prosinca 2017. i Gž R-562/17 od 29. veljače 2019.; tvrdeći da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanjima koje nije podudarno s pravnim shvaćanjima izraženim u navedenim odlukama.
9. Predmet spora je utvrđenje (ne)zakonitosti prijenosa ugovora o radu tužitelja na drugog poslodavca, te vraćanje na rad kod tuženika.
10.1. Preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud je istaknuo da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da za valjanost savjetovanja sa radničkim vijećem nije odlučna činjenica da tuženik radničkom vijeću nije dostavio popis radnika čiji će ugovori o radu biti preneseni. Naime, da bi se radničkom vijeću (stvarno) omogućilo davanje primjedbi i prijedloga na odluku poslodavca, radničkom vijeću se moraju potpuno i pravodobno dostaviti podaci da bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U čl. 150. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje ZR) propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Dakle, ako poslodavac radničkom vijeću ne dostavi podatke o radniku, konkretno imenu i prezimenu i radnom mjestu radnika čiji se ugovori o radu prenose, tada, a u okolnostima kada poslodavac izdvaja samo dio svoje gospodarske djelatnosti te niti sam ne zna tko će konkretno sve u to biti uključen, a što iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je bio slučaj, radničko vijeće ne može realizirati svoje zakonsko pravo da sudjeluje u odlučivanju o pitanjima u vezi s gospodarskim i socijalnim pravima i interesima radnika sukladno čl. 140. ZR.
10.2. Nadalje, istaknuto je da pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da radnik ne mora dati svoju suglasnost da bi njegov ugovor o radu bio prenesen na drugog (novog) poslodavca, jer da je takvo pravno shvaćanje suprotno praksi Suda Europske unije u Luxembourgu (dalje: Sud EU) utemeljenoj na Direktivi 77/187 i Direktivi 2001/23/EZ o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća, poduzeća ili dijelova poduzeća (dalje: Direktiva) i pravnim shvaćanjima izraženim u predmetima C-171/94, C-105/84, C-51/00. Dakle, iz navedenih odluka Suda EU proizlazi da se radnik ima pravo protiviti prijenosu i da ima pravo ostati u ugovornom odnosu sa onom osobom sa kojom je izvorno zaključio ugovor o radu. Dodatni argument za ovo shvaćanje je to da je radnikovo temeljno pravo iz radnog odnosa da izabere osobu poslodavca za kojega će raditi, a ono bi obvezivanjem radnika da radi za poslodavca kojega nije slobodno izabrao bilo povrijeđeno. Pri tome je, a u svjetlu sudske prakse Suda EU utemeljene na Direktivi 77/187, pravno neodlučno što je ZR-om propisano da se ugovor o radu prenosi po sili zakona (ex lege). Zaključno, drugostupanjski sud je istaknuo da kada radnik odbije prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca on više ne uživa zaštitu iz čl. 137. ZR kao niti zaštitu iz čl. 3. st. 1. Direktive. Navedeno potvrđuje pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda EU C-105/84, što znači da će se radni odnos tužitelja dalje procjenjivati primjenom relevantnih odredbi ZR, odnosno, ako tuženik ne bude imao potrebu za radom tužitelja i ako primjenom zakonskih kriterija upravo tužitelj bude ocijenjen kao „višak“, tuženik će imati mogućnost provesti postupak otkazivanja ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, a koji otkaz uključuje pravo na otkazni rok i otpremninu.
11. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, valja reći da je odredbom čl. 137. st. 1. ZR propisano da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja; pri čemu se ugovori o radu iz stavka 1. ovoga članka prenose se na novog poslodavca s danom nastupa pravnih posljedica prijenosa, u skladu s propisima koji reguliraju pravni posao na temelju kojega se vrši prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti (čl. 137. st. 8. ZR). S obzirom na to da radnik na prijenos poduzeća odnosno gospodarske djelatnosti kao niti njihovih dijelova najčešće ne može utjecati jer je odluka o prijenosu poduzeća autonomna odluka poslodavca iz područja poslovne politike na koju radnik ne može utjecati, u revizijskoj fazi postupka sporno je pitanje može li se radnik protiviti prijenosu njegovog ugovora o radu u situaciji kada ne želi da taj ugovor bude prenesen. U slučaju kada uslijed prijenosa poduzeća raniji poslodavac prestaje postojati, tada je jasno da radnik nema pravnog interesa niti mogućnosti protiviti se prijenosu ugovora o radu. No, situacija je drugačija kada nakon prijenosa dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti raniji poslodavac i dalje postoji i nastavlja sa svojim djelovanjem. U tom slučaju, radnik koji ne želi da mu ugovor o radu bude prenesen na novog poslodavca, a njegov je poslodavac i nakon prijenosa nastavio s poslovanjem, ima pravo u smislu čl. 133. st. 1. ZR protiviti se prijenosu jer protivljenje prijenosu radnik može temeljiti na opravdanim razlozima odnosno za to može imati pravni interes (ako bi prijenosom bila ugrožena njegova pravna pozicija), ali i ne mora, jer radnikovo je pravo da slobodno bira svog poslodavca, u smislu gore iznesenih shvaćanja Sud EU utemeljenima na Direktivi 77/187 i Direktivi 2001/23/EZ o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća, poduzeća ili dijelova poduzeća (dalje: Direktiva) i pravnim shvaćanjima izraženim u predmetima C-171/94, C-105/84, C-51/00.
12. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, valja reći da su odluke Europskog suda pravno su obvezujuće ne samo za sud pred kojim se vodi postupak u kojem je postavljeno prethodno pitanje već i za sve kako nacionalne sudove koji su dužni primjenjivati pravno shvaćanje iz presude Europskog suda ali i na sve ostale nacionalne sudove država članica, čime postaju dio zakonodavstva Europske unije. Naime, odredbom članka 141.c Ustava Republike Hrvatske propisano da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom (stavak 1.), da se pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije (stavak 2.), da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije (stavak 3.), da državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije (stavak 4.); koja odredba je stupila na snagu pristupom Republike Hrvatske Europskoj uniji odnosno 1. srpnja 2013. Dakle, cijeneći sadržaj navedene ustavne odredbe jasno proizlazi da su hrvatski sudovi obvezni primjenjivati pravo Europske unije i pravna shvaćanja utemeljena na pravu Europske unije.
13. Zaključno, pozivanje revidenta na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 208/17 od 19. prosinca 2017. i Gž R-562/17 od 29. veljače 2019. nije pravno odlučno jer se u tim predmetima drugostupanjski sud nije izričito izjasnio o pravu radnika da se protivi prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca kada njegov dosadašnji poslodavac nastavlja sa radom; dok je odluka Županijskog suda u Splitu broj Gžr- 197/2017 od 16. studenoga 2017. ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 312/2018-3 od 21. srpnja 2020.
14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 4. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
[IME I PREZIME], v.r.
Broj odluke:
Rev-2851/2019-2
Sud:
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Datum odluke:
4.5.2023.
Pravomoćnost:
Pravomoćna odluka
Datum objave:
15.5.2024.
Upisnik:
Rev upisnik (revizija)
Vrsta odluke:
Presuda
Prethodne odluke:
• Pr-8986/2014-35, Općinski radni sud u Zagrebu, 17.1.2019.
• Gž R-338/2019-2, Županijski sud u Zagrebu, 19.3.2019.
ECLI broj:
ECLI:HR:VSRH:2023:3852
Stvarno kazalo:
• GRAĐANSKO PRAVO
• Parnični postupak
• Revizija
• Granice ispitivanja
• Neosnovana
• Neosnovana-odbijanje
• Revizija-dopuštenost
• Radni spor u svezi postojanje ugovora o radu, prestanka radnog odnosa i/ili utvrđivanje postojanja radnog odnosa-čl.382.st.1.toč.2. ZPP (N.N. br 84/08)
• Izvanredna revizija
• Revizija-protiv presude
• Radno pravo
• Ugovor o radu
• Prenošenje na novog poslodavca
Zakonsko kazalo:
• Zakon o parničnom postupku, NN 53/1991, 8.10.1991.
• čl. 382.
• čl. 382. st. 1.
• čl. 382. st. 3.
• čl. 393.
• Zakon o radu, NN 93/2014, 30.7.2014.
• čl. 137. st. 1.
• čl. 137. st. 8.
• čl. 140.
• čl. 150. st. 1.
• Zakon o radu, NN 149/2009, 15.12.2009.
• čl. 133. st. 8.
• Ustav Republike Hrvatske, NN 56/1990, 22.12.1990.
• čl. 141.c.
02 · DOCUMENT DRAFTING
From e-mail to draft agreement
Yure reads the e-mails from a client or an internal requester and drafts the agreement from them in the matter. The team then edits it together, with comments and tracked changes, and Yure revises the draft on request.
- A draft agreement or other document from the e-mails and the matter's and organization's documents
- Comments, @mentions and tracked changes
- Document edits and a draft e-mail from a single prompt
Today
September
Matter
Consulting services agreement
Created 16 October 2026 · last activity just now
Recent documents
No documents in this matter yet.
Add documentMembers (1)
New matter
Matter members
Members see the chats, documents and memory of the matter “Consulting services agreement”.
Add members
In the matter (1)
Send a message…
Yure AI can make mistakes. Answers help with research and preparation and do not replace your professional judgement.
AI consulting services agreement
Intelligentia Cordis d.o.o., with its registered office at [INSERT: place and address], OIB: [INSERT: OIB], represented by [INSERT: name, surname and position], hereinafter: the Consultant,
and Urbs Nubium Adria d.o.o., with its registered office in Split, [INSERT: address], OIB: [INSERT: OIB], represented by [INSERT: name, surname and position], hereinafter: the Client, together: the Parties,
conclude in [INSERT: place], on [INSERT: date of signing] the following Agreement.
4. TERM AND WORK PLAN
The Agreement enters into force on the date of the last signature of the Parties. The services are expected to start on 10 November 2026, provided that the Agreement has been concluded and the necessary prerequisites are in place. The engagement is planned to last three months from the start of the services.
The estimated total engagement is 425 hours. The estimate does not oblige the Client to order or pay for all estimated hours, nor does it guarantee completion of an extended scope within the estimate.
5. FEES, BUDGET AND PAYMENT
The services are charged on the time actually spent and documented, on a time and material basis, at the following rates excluding VAT: Partner EUR 160.00, Senior Consultant EUR 130.00, AI Engineer EUR 140.00, Junior Consultant EUR 75.00.
The total fee for the services may not exceed EUR 55,000.00 (fifty-five thousand euros) excluding VAT without the prior written approval of an authorised person of the Client.
The Consultant monitors the spend and notifies the Client in writing when the fees charged for services performed reach 80% of the approved budget.
14. ANNEX B: DATA PROCESSING AGREEMENT AND SPECIFICATION OF SECURITY MEASURES
Taking into account the nature of the processing and the information available, the Consultant assists the Client in responding to data subject requests, with the security of processing, data protection impact assessments and prior consultation with the supervisory authority.
Documented instructions, the exact types of data and categories of data subjects: [INSERT: specific list]. The scope of special categories of data, if separately approved: [INSERT: express instructions, scope and additional measures]. Without such approval those categories are not processed.
Project environment, AI models, infrastructure services, storage and access locations, and the specific technical and organisational measures: [INSERT: systems, suppliers, locations and verifiable measures before processing begins].
Specifically approved sub-processors: [INSERT: name, registered office, service, processing location and date of written approval]. Approved international transfers: [INSERT: recipient, country, transfer mechanism and additional measures]. Without specific approval, sub-processors and international transfers are not permitted.
03 · COMPLIANCE CHECK
From check to corrected document
Attach a document and ask for a check. Yure checks it against all relevant regulations and lists the findings by importance. Each finding leads to the clause in the document and to its source, including case law, and you apply the suggested change in one click.
- Full or limited check
- Each finding leads to the clause, the regulation and the case law
- The fix as a tracked change in the document
Hello Anja, how can I help you?
Send a query…
Yure AI can make mistakes. Answers help with research and preparation and do not replace your professional judgement.
New matter
Add members (optional)
OPĆI UVJETI PRODAJE DIJELOVA I PRUŽANJA SERVISNIH USLUGA
Verzija 1.0, primjenjuju se od 1. 11. 2025.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1. Predmet i primjena
(1) Ovi Opći uvjeti prodaje dijelova i pružanja servisnih usluga (dalje: Opći uvjeti) uređuju prava i obveze između društva Fabrica Machinarum d.o.o. (dalje: Društvo) i njegovih kupaca i naručitelja (dalje: Kupac) u vezi s:
prodajom rezervnih dijelova, potrošnog materijala i pribora za građevinske, poljoprivredne i industrijske strojeve, viličare, kompresore, agregate i drugu opremu (dalje: Dijelovi), i
pružanjem usluga dijagnostike, popravka, održavanja, servisiranja i puštanja u rad takvih strojeva, u radionici Društva ili na lokaciji Kupca (dalje: Servisne usluge).
(2) Opći uvjeti primjenjuju se na sve ponude, narudžbe, potvrde narudžbi, radne naloge i ugovore koje Društvo sklapa u okviru predmeta iz stavka 1., bez obzira na to je li ugovor sklopljen u poslovnim prostorijama Društva, izvan njih ili na daljinu.
(3) Opći uvjeti obvezuju Kupca ako su mu bili poznati ili su mu morali biti poznati u trenutku sklapanja ugovora. Društvo ih objavljuje na svojim mrežnim stranicama, drži ih dostupnima u svojim poslovnim prostorijama te se na njih poziva u ponudi, potvrdi narudžbe i radnom nalogu.
(4) Odredbe ovih Općih uvjeta koje se odnose samo na Poslovne korisnike ne primjenjuju se na Potrošače. Na Potrošače se dodatno primjenjuju odredbe glave VI. ovih Općih uvjeta.
(5) Ništa u ovim Općim uvjetima ne isključuje niti ograničava prava koja Potrošaču pripadaju na temelju prisilnih propisa, osobito Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača.
Članak 5. Cijene
(1) Cijene su iskazane u eurima. U ponudama i cjenicima za Poslovne korisnike cijene su iskazane bez PDV-a, uz poseban iskaz PDV-a. Cijene za Potrošače uvijek su iskazane kao konačne cijene s PDV-om.
(3) Servisne usluge obračunavaju se prema stvarno utrošenom radnom vremenu i važećoj satnici iz cjenika, uz cijenu ugrađenih Dijelova i materijala, osim ako je ugovorena fiksna cijena.
(5) Ugovorena cijena ne mijenja se nakon sklapanja ugovora, osim u slučaju iz članka 13. (prekoračenje Procjene troškova) ili ako je to izričito ugovoreno s Poslovnim korisnikom.
Članak 13. Zaprimanje stroja i radni nalog
(3) Kupac dobiva primjerak Radnog naloga, koji se predočuje pri preuzimanju Stroja.
Članak 14. Dijagnostika i procjena troškova
(1) Ako opseg potrebnih radova nije poznat, Društvo najprije obavlja dijagnostiku. Cijena dijagnostike utvrđena je cjenikom i Kupac je plaća i kada nakon dijagnostike odustane od popravka. Ako Kupac naruči popravak, cijena dijagnostike uračunava se u cijenu popravka do iznosa navedenog u cjeniku.
(2) Nakon dijagnostike Društvo Kupcu dostavlja Procjenu troškova. Radove započinje tek kada Kupac Procjenu troškova prihvati u pisanom obliku.
(3) Procjena troškova je okvirna. Ako tijekom rada postane očito da će se procijenjeni iznos prekoračiti za više od 10 %, Društvo će prekinuti radove i zatražiti suglasnost Kupca za nastavak. Bez te suglasnosti Društvo nema pravo na naplatu iznosa koji premašuje procjenu za više od 10 %
(4) Ako Kupac ne odobri nastavak radova, dužan je platiti obavljeni dio posla i ugrađene Dijelove te, na svoj zahtjev, preuzeti Stroj u stanju u kojem se nalazi. Ako Stroj nije moguće sigurno vratiti u prvotno stanje, Društvo će Kupca o tome obavijestiti prije preuzimanja.
(5) Radove kojima se otklanja neposredna opasnost za život, zdravlje ili imovinu Društvo može obaviti i bez prethodne suglasnosti, ako Kupca nije bilo moguće pravodobno kontaktirati, i to samo u opsegu nužnom za otklanjanje opasnosti.
Članak 19. Odgovornost za materijalne nedostatke dijelova
(6) Prema Potrošaču Društvo odgovara za materijalne nedostatke u rokovima i pod uvjetima propisanima Zakonom o obveznim odnosima, uključujući:
produljenje roka odgovornosti za 12 mjeseci ako Potrošač izabere popravak, o čemu ga Društvo obavještava kada zatraži otklanjanje nedostatka.
(7) Društvo ne odgovara za nedostatke koji su posljedica:
nepravilne ugradnje koju nije obavilo Društvo, osim ako je nedostatak u uputama za ugradnju koje je dalo Društvo;
uporabe Dijela protivno namjeni ili uputama proizvođača;
uobičajenog trošenja potrošnih dijelova (npr. filtri, remenje, brtve, kočione obloge, noževi i zubi radnih alata) u mjeri koja odgovara njihovoj uporabi;
preinaka ili popravaka koje je obavila treća osoba;
okolnosti nastalih nakon prijelaza rizika, a za koje Društvo ne odgovara.
Članak 20. Odgovornost za nedostatke servisnih usluga
(1) Društvo odgovara za nedostatke izvršenih Servisnih usluga u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o djelu i ovim Općim uvjetima.
(2) Kupac je dužan pregledati Stroj pri preuzimanju, odnosno odmah nakon završetka radova na lokaciji, i vidljive nedostatke prijaviti Društvu bez odgađanja. Pri preuzimanju u radionici Kupac može tražiti probni rad Stroja u prisutnosti servisera.
(3) Prema Poslovnom korisniku Društvo odgovara za nedostatke izvedenih radova koji se pokažu u roku od 6 mjeseci od preuzimanja Stroja ili završetka radova na lokaciji. Za ugrađene Dijelove primjenjuje se članak 19.
(5) Ako je nedostatak utemeljen, Društvo ga otklanja bez naknade u primjerenom roku. Ako ga ne otkloni ili ako otklanjanje nije moguće, Kupac može tražiti sniženje naknade ili raskinuti ugovor, osim ako je nedostatak neznatan, te tražiti naknadu štete prema glavi V.
Compliance check
OPĆI UVJETI PRODAJE DIJELOVA I PRUŽANJA SERVISNIH USLUGA.docx
Checklist
12%Non-compliant
4Risky clauses
7Partly compliant
11Compliant
3Hello Anja, how can I help you?
Send a query…
Yure AI can make mistakes. Answers help with research and preparation and do not replace your professional judgement.
Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-521/2022-3
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje [IME I PREZIME] kao predsjednice vijeća, suca [IME I PREZIME] kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca [IME I PREZIME] kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. [TUŽITELJ 1] iz [MJESTO], OIB: …, 2. [TUŽITELJ 2] iz [MJESTO], OIB: …, 3. [TUŽITELJ 3] iz [MJESTO], OIB: …, zastupanih po punomoćniku [PUNOMOĆNIK], odvjetniku u [MJESTO], protiv tuženika [TUŽENIK] iz [MJESTO], OIB: …, zastupanog po punomoćnici [PUNOMOĆNICA], odvjetnici u [MJESTO], radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 42 P-859/18 od 01. travnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I.) Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 42 P-859/18 od 01. travnja 2022. godine:
- potvrđuje u točki I. i točki III. izreke u cijelosti a u točki II. izreke za dosuđenu glavnicu od 20.900,00 kuna i za zateznu kamatu na navedeni iznos glavnice, i to od 06. veljače 2015. godina pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje do isplate po stopi koja za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
- preinačuje u točki II. izreke za zakonsku zateznu kamatu dosuđenu, za period od 06. veljače 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, preko stope koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, a za period od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje do isplate, preko stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, pa do stope od 14 % godišnje,
II.) Tužiteljima se ne dosuđuje trošak podnošenja odgovora na žalbu
Obrazloženje
1.) Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj 42 P-859/18 od 01. travnja 2022. godine utvrđeno je da je raskinut Ugovor zaključen dana 20. veljače 2013. godine između tužitelja [TUŽITELJ 1], [TUŽITELJ 2] i [TUŽITELJ 3], svi iz [MJESTO], kao naručitelja radova s jedne strane, i tuženika [TUŽENIK] iz [MJESTO], kao izvođača radova s druge strane (točka I. izreke).
1.1.) Istom presudom naloženo je tuženiku [TUŽENIK] iz [MJESTO], da isplati tužiteljima [TUŽITELJ 1], [TUŽITELJ 2] i [TUŽITELJ 3], svi iz [MJESTO], iznos od 20.900,00 kuna, sa zateznim kamatama od 6. veljače 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, po stopi od 14% godišnje, tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate (točka II. izreke).
1.2.) O troškovima postupka je odlučeno na način da je tuženiku [TUŽENIK] iz [MJESTO], naloženo da isplati tužiteljima [TUŽITELJ 1], [TUŽITELJ 2] i [TUŽITELJ 3], svi iz [MJESTO], iznos od 21.648,00 kuna, dok su tužitelji sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijeni (točka III. izreke).
2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1.Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači odbijanjem u cijelosti postavljenog tužbenog zahtjeva i dosudom parničnog troška tuženiku, ili da ju ukine a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3.) U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju sve žalbene navode tuženika i predlažu da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu.
4.) Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5.) Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev na utvrđenje raskida ugovora o građenju nesporno zaključenog između stranaka ovog postupka dana od 20. veljače 2013. godine, i novčana tražbina na isplatu daljnjeg iznosa od 20.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
5.1.) Naime, u ovom postupku sud prvog stupnja je već pravomoćno odlučio o dijelu postavljenih zahtjeva, jer je presudom 42 P-375/15 od 17. kolovoza 2017. godine utvrdio da tuženik [TUŽENIK], kao izvođač radova, nije u cijelosti odnosno dovoljno kvalitetno izvršio svoje obveze preuzete Ugovorom zaključenim dana 20. veljače 2013. godine sa tužiteljima [TUŽITELJ 1], [TUŽITELJ 2] i [TUŽITELJ 3], kao naručiteljima radova, i jer je naložio tuženiku da navedenim tužiteljima, s osnova povrata onog što mu je dano na ime ispunjenja ugovora, isplati iznos od 15.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2015. godine pa do isplate, a u tom dijelu navedena prvostupanjska presuda nije bila pobijana žalbom od strane tuženika pa je stekla svojstvo pravomoćnosti.
5.2.) Dakle, sada pobijanom presudom sud prvog stupnja odlučuje o dijelu zahtjeva tužitelja, glede kojih je navedena prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž-1513/2017-2 od 05. travnja 2018. godine – o zahtjevu za utvrđenje raskida ugovora i za isplatu iznosa od 20.900,00 kuna.
6.) Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno, kao što to nije sporno niti u ovom žalbenom postupku:
- da su stranke dana 20. veljače 2013. godine zaključile ugovor (list 6) o izvođenju građevinskih radova na krovištu zgrade u [MJESTO], u kojoj zgradi (na IV. katu) se nalaze stanovi tužitelja;
- da su u točki I. navedenog ugovora specificirani svi radovi koje se je tuženik obvezao tim ugovorom izvršiti, a u točki II. da se ugovoreni radovi trebaju obaviti u roku od 7 dana te da trebaju otpočeti 25.02.2013. godine;
- da je u točki III. ugovorena cijena za ugovorene radove u iznosu od 35.000,00 kuna, i da su tužitelji tu svoju obvezu u cijelosti izvršili, jer su ugovorenu cijenu isplatili tuženiku, i to polovicu ugovorene cijene prije započinjanja radova, a drugu polovicu naknadno, i to prema sačinjenim potvrdama dana 01. i 07. ožujka 2013. godine;
7.) U postupka pred prvostupanjskim sudom bilo je sporno da li je tuženik svoju obvezu izvršio u skladu sa ugovorom i pravilima posla, odnosno da li je izvršio sve radove koje se je obvezao izvršiti točkom I. ugovora, i da li je te radove izveo kvalitetno te u skladu sa pravilima struke, i zavisno od toga imaju li tužitelji pravo na utvrđenje raskida zaključenog ugovora i na isplatu utuženog iznosa.
8.) Navedene zahtjeve tužitelja sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim jer na temelju provedenog očevida i provedenog građevinskog vještačenja utvrđuje:
- da veći dio ugovorenih radova tužitelj nije izveo, da radove koje je izvodio nije izveo u cijelosti već samo djelomično, i da ono što je izvedeno nije urađeno kvalitetno i u skladu sa pravilima struke;
- da tuženik nije izvršio demontažu pokrova (skidanje crijepa) na cijeloj površini (200 m2) krovišta, već samo na pojedinim dijelovima krovišta gdje je vršena zamjena dotrajalog crijepa novim, a to je površina od svega 3 m2;
- da zbog toga što nije izvršio skidanje pokrova (crijepa) na cijelom krovištu nije bilo moguće u potpunosti i kvalitetno izvesti ni ugovorene radove čišćenja i zaštite od crvotočina nosivog drvenog dijela krovišta (nosivih greda i letvi – nosača crijepa);
- da novi dijelovi crijepa nisu ugrađeni na tehnološki prihvatljiv način te u skladu sa pravilima struke, jer kao vezivno sredstvo nije korišteno vapneno-cementni mort već nekvalitetna pur pjena koja je iscurila već do pregleda krovišta na očevidu, zbog čega prijeti ispadanje pojedinih crijepova;
- da na tavanskoj ploči nije izveden izolacijski sloj ugradnjom izolacijske folije ili izolacijskog premaza;
- da nije izvršena zamjena dotrajalih gromobranskih nosača već su svi nosači samo prebojani sprej bojom;
- da je od ugovorenih radova tuženik u cijelosti izveo ugovoreni odvoz šute koji se može vrednovati sa maksimalno 500,00 kuna;
- da radovi koje je tuženik izveo na krovištu stambenog objekta tužitelja nisu izvedeni niti kvalitetno niti profesionalno, da takav način izvođenja radova predstavlja „dno dna“ u građevinarstvu, da su zbog toga isti u cjelini potpuno neupotrebljivi te kao takvi nemaju nikakvu vrijednost, a zbog istih prijeti i nastupanje štete na objektu na kojem su izvedeni.
8.1.) Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja utemeljenih na po prvostupanjskom sudu prihvaćenom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, a osobito polazeći od utvrđene činjenice da su izvedeni radovi potpuno neupotrebljivi za tužitelje kao naručitelje radova, sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl.609. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO/05) zaključuje da tužiteljima pripada pravo na raskid ugovora koji su izjavili tuženiku podnošenjem predmetne tužbe, pa stoga prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je sklopljeni ugovor raskinut. Isto tako, polazeći od odredbi čl.1045. i čl.1046. ZOO/05, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljima pripada i pravo na naknadu štete, a navedena šteta za tužitelje predstavlja upravo iznos (35.900,00) koji su nesporno tuženiku isplatili za radove koji su neupotrebljivi te za tužitelje nemaju nikakve vrijednosti, pa s obzirom da je tužiteljima već ranije donesenom pravomoćnom presudom dosuđen iznos od 15.000,00 kuna, sud tužiteljima dosuđuje daljnji iznos od 20.900,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe.
8.2.) Kako su tužitelji uspjeli u cijelosti u predmetnom sporu sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljima i parnični trošak u ukupnom iznosu od 21.648,00 kuna, i to pozivom na odredbu čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a.
9.) Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitnih povreda postupka – i to one iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a jer presuda ne sadrži jasne i neproturječne razloge, kao i one iz čl.354.st.1. u svezi st.8. ZPP-a jer nije pravilno ocijenio sve izvedene dokaze; ukazuje i na postojanje žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a pri čemu u bitnome ističe da tužiteljima ne pripada pravo na raskid ugovora primjenom odredbe čl.609. ZOO/05, jer su tužitelji izgubili navedeno pravo budući su nakon preuzimanja radova pozivali tuženika na otklanjanje nedostataka, što jasno proizlazi iz njihovih stranačkih iskaza; da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da su tužitelji preuzeli izvedene radove te nakon toga i isplatili tuženiku ugovoreni iznos što ne bi učinili da ugovoreni radovi nisu izvedeni; da su tužitelji, nakon što su preuzeli izvedene radove mogli tražiti samo otklanjanje nedostataka ali u skladu sa odredbom čl.634. ZOO/05, što znači da su bili dužni najkasnije u roku od 6 mjeseci obavijestiti tuženika o nedostacima, s tim da su protekom roka od godine dana od učinjene obavijesti izgubili mogućnost tužbom ostvarivati prava prema izvođaču; da su predmetnu tužbu tužitelji podnijeli dvije godine nakon izvođenja radova iz čega izvjesno proizlazi da su tužiteljima istekli rokovi za sudsku zaštitu s osnova izvedenih radova; da je sud prvog stupnja neutemeljeno prihvatio i nalaz i mišljenje građevinskog vještak te da stoga nije ne njemu mogao utemeljiti zakonitu i pravilnu odluku. Tuženik prigovara i odluci suda o troškovima parničnog postupka.
9.1.) Navedene žalbene tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene i to zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku ove odluke.
10.) Prije svega su neosnovane žalbene tvrdnje o postojanju bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer je presuda jasna i u izreci i u obrazloženju, i jer su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama temeljem kojih sud zaključuje o osnovanosti i zahtjeva za utvrđenje raskida ugovora i zahtjeva za isplatu, a pobijana presuda nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće na valjan način ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.
10.1.) Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve izvedene dokaza, pa stoga nije učinjena niti bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.1. u svezi čl.8. ZPP-a, a ispitujući pobijanu presudu i u okvirima propisanim odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi postojanje ni neke druge bitne povrede postupka na koje se uvijek pazi i po službenoj dužnosti.
11.) Neosnovano tuženik žalbom prigovara utvrđenom činjeničnom stanju provođenjem građevinskog vještačenja, a glede spornog pitanja da li je tuženik izveo radove u skladu sa sklopljenim ugovorom, tj. onako kako je to ugovoreno, kao i glede spornog pitanja kvalitete izvedenih radova.
11.1.) Naime, navedene činjenice sud prvog stupnja je utvrdio na temelju provedenog dokaza očevidom lica mjesta i provođenjem građevinskog vještačenja, s tim da je građevinski vještak svoj nalaz i mišljenje dao nakon što je izvršio uvid u sklopljeni ugovor i nakon što je pregledao krovište stambenog objekta na kojem je tuženik izvodio sporne radove. Nakon nalaza i mišljenja sačinjenog u pisanom obliku vještak je u dva navrata saslušan na raspravi, kada je usmeno odgovorio na sva pitanja tuženika te je na taj način otklonio i sve njegove prigovore, pa mu tuženik sada u žalbi neutemeljeno prigovara, to tim više što nakon usmenog saslušanja vještaka nije niti predlagao da sud, zbog eventualnih proturječja u njegovu mišljenju, provede novo vještačenje po drugoj osobi vještaka.
11.2.) S obzirom na naprijed navedeno sud prvog stupnja je s pravom nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao objektivan i stručan, i s pravom je svoju odluku utemeljio na tom nalazu i mišljenju, iz kojeg proizlazi da tuženik dio ugovorenih radova nije izveo kako su ugovoreni, da je neke izveo samo djelomično, i da oni radovi koji su izvedeni nisu izvedeni ni kvalitetno ni stručno, da su zbog toga izvedeni radovi u cjelini neupotrebljivi te da za tužitelje kao naručitelje radova nemaju nikakve vrijednosti.
12.) Sporeći pravilnost primjene materijalnog prava – tj. sporeći da tužiteljima pripada bilo kakvo pravo zbog toga što bi radovi bili nestručno i nekvalitetno izvedeni, tuženik se u žalbi neutemeljeno poziva na odredbu čl.634. ZOO.
12.1.) Naime, navedenom odredbom čl.634. ZOO/05 je propisano da je naručitelj ili drugi stjecatelj dužan o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj pozove (st.1.); i da pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku. Dakle, navedena odredba sastavni je dio odredbi ZOO/05 o odgovornosti izvođača radova kod ugovora o građenju, a takvim ugovorom se, u skladu sa odredbom čl.620.st.1. istog zakona, smatra onaj ugovor kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, a u smislu odredbe čl.621. pod "građevinom" se razumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.
12.2.) Polazeći od samog sadržaja predmetnog ugovora (list 6) koji su zaključile stranke, radovi koje se je njime obvezao izvršiti tuženik na krovištu zgrade tužitelja, ni po svojem obimu ni po svojoj složenosti nisu takvi da bi se predmetnom ugovoru davao značaj ugovora o građenju iz odredbi čl.620. i čl.621. ZOO/05, već je u predmetnom slučaju riječ o običnom ugovoru o djelu, pa se na isti primjenjuju odredbe o odgovornosti izvođača za nedostatke propisane odredbama čl.604. do čl.611. ZOO/05, koje odredbe je primijenio i sud prvog stupnja.
13) S obzirom na naprijed navedeno neutemeljene su i žalbene tvrdnje tuženika da je tužiteljima nastupila prekluzija za ostvarivanje bilo kakvog prava s osnova odgovornosti za nedostatke, jer je odredbom čl.606. ZOO/05 propisano da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje (st.1.); i da i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete (st.2.).
13.1.) Nije sporno da je tuženik izvodio radove koncem mjeseca veljače 2013. godine te da su tužitelji radove preuzeli i isplatili tuženika početkom mjeseca ožujka iste godine, i da su nedugo nakon toga (kada je pala prva kiša te kada su zamijetili da krovište i nadalje prokišnjava) tuženika pozvali da nedostatke izvršenog rada otkloni, pa s obzirom na to i s obzirom da su predmetnu tužbu podnijeli 06. veljače 2015. godine, tada je sasvim jasno da tužiteljima nije istekao rok od dvije godine propisan naprijed citiranom odredbom čl.606.st.1. ZOO/05. No, neovisno o tome ovdje treba skrenuti tuženiku pozornost i na odredbu čl.607. ZOO/05 kojom je propisano da se izvođač ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate a nije ih priopćio naručitelju. Imajući u vidu mišljenje građevinskog vještaka o karakteru nedostataka izvedenih radova dano u ovom postupku, iz kojeg proizlazi da se u predmetnom slučaju radi o takvom izvođenju radova da su isti potpuno neupotrebljivi, da su isti "dno dna" te da stoga nemaju nikakvu vrijednost, tuženik je zasigurno morao znati, odnosno bio je svjestan, da radovi nisu izvedeni ni u cijelosti kako je to ugovoreno a i da su izvedeni nekvalitetno i nestručno, pa se stoga niti ne bi mogao pozivati na bilo koju odredbu ZOO/05 kojom se ograničava njegova odgovornosti za nedostatke izvršenog djela..
14.) Točne su tvrdnje iznesene u žalbi da su tužitelji, nakon primitka radova, pozivali tuženika kao izvođača da otkloni nedostatke izvedenih radova no oni time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu izgubili pravo zahtijevati i raskid sklopljenog ugovora o djelu.
15.) Odredbom čl.609. ZOO/05, pozivom na koju sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na raskid ugovora zbog nekvalitetno izvedenog djela, propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neupotrebljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno uklanjanje nedostataka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Nadalje, u skladu sa odredbom čl.610. ZOO/05, kada obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni u primjerenom roku (st.1. i st.2.), a ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svome izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor (st.3.) s tim da mu ne pripada pravo na raskid ugovora ako se radi o neznatnom nedostatku (st.4.), a u svakom slučaju naručitelju pripada pravo na naknadu štete (st.5.).
15.1.) Kod ocjene pripada li naručitelju pravo na raskid ugovora zbog nedostataka u smislu odredbe čl.609. ZOO/05 nije bez značaj to da, u momentu kada su se tužitelji obratili tuženiku pozivajući ga da otkloni nedostatke izvedenog djela, oni zasigurno kao nestručne osobe nisu niti mogli imati saznanja o karakteru tih nedostataka – tj. da je djelo izvedeno tako da je potpuno neupotrebljivo, već je to utvrđeno tek u ovom postupku provedenim građevinskim vještačenjem. Dakle, da su tužitelji imali navedeno saznanje, pozivom na navedenu odredbu, oni su mogli odmah, bez pozivanja tuženika na otklanjana nedostataka, raskinuti predmetni ugovor, jer to tako ("naručitelj može") proizlazi iz naprijed citirane odredbe čl.609. ZOO/05. Dakle, navedena odredba postoji isključivo radi zaštite naručitelja radova u situaciji kada se radi o krajnje nekvalitetno te krajnje nestručno izvedenim radovima.
15.2.) Osim navedene odredbe postoji i odredba čl.610. ZOO/05, kojom su regulirana prava stranaka ugovora o djelu u situaciji kada postoje nedostaci u izvođenju – ali se ne radi o takvim nedostacima da bi se djelo smatralo neupotrebljivim, i tom odredbom, za razliku od odredbe čl.609. ZOO/05, daje se određena zaštita i izvođaču u smislu da naručitelj nema pravo na raskid ugovora ukoliko nije omogućio izvođaču da nedostatke otkloni, ali mu to pravo pripada ukoliko izvođač po njegovom pozivu nedostatke ne otkloni.
16.) Kada bi se odredbu čl.609. ZOO/05 tumačilo na način kako to u žalbi interpretira tuženik, tj. da su tužitelji kao naručitelji djela (radova na krovištu) izgubili pravo na raskid ugovora i to samo zbog činjenice što su prvo pozivali izvođača da djelo popravi (otkloni nedostatke), tada bi naručitelj ostao bez zakonom ustanovljene zaštite (prava na raskid) i to u situaciji kada se radi o krajnje nekvalitetnom i krajnje nestručnom izvođenju radova, dok bi, s obzirom na odredbu čl.610. ZOO/05, imao tu zaštitu kada se radi o znatno manje nekvalitetno i nestručno izvedenim radovima, što bi prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda bilo u protivnosti sa svrhom naprijed navedenih zakonskih odredbi. Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljima temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi pripada pravo na raskid predmetnog ugovora i nakon što su tuženika pozivali da radove popravi, odnosno da sve nedostatke na njima otkloni a on to nije učinio, a vještačenjem je utvrđeno da je tuženik ugovorene radove izveo ne samo nepotpuno već i krajnje nestručno i neprofesionalno da su ti radovi u cijelosti neupotrebljivi te nemaju nikakvu vrijednost za tužitelje.
17.) Tužitelji tuženiku prije podnošenja tužbe nisu dostavili izjavu o raskidanju sklopljenog ugovora, no tu izjavu u konkretnom slučaju nadomješta predmetna tužba, pa se ima smatrati da je do raskida ugovora stranaka došlo momentom podnošenja tužbe u ovom predmetu, odnosno njenom dostavom tuženiku. Slijedom toga pravilna je i zakonita odluka kojom je sud prvog stupnja utvrdio da je predmetni ugovor o djelu raskinut.
18.) U slučaju raskida ugovora o djelu zbog nedostataka izvršenog djela nastupaju svi oni učinci koji su i inače posljedica raskida ugovor zbog neispunjenja obveze – a to su pravni učinci propisani odredbom čl.368. ZOO/05, kojom je propisano da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st.1.), da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st.2.); da ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostrano obveznih ugovora (st.3.); da svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (st.4.); i da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st.5.).
18.1.) Tužitelji su u predmetnoj parnici i tražili povrat isplaćenog tuženiku s osnova ugovorene cijene za radove iz ugovora, i takav njihov zahtjev je i utemeljen na naprijed citiranoj zakonskoj odredbi. Stoga im je utuženi iznos valjalo i dosuditi, ali ne kao naknadu štete kako to čini sud prvog stupnja, već kao povrat danog u izvršenju raskinutog ugovora zbog nedostataka. Kako nije bio sporan ukupan iznos (35.900,00 kuna) koji su tužitelji platili tuženiku za izvođenje ugovorenih radova, i kako nije sporno da je tužiteljima već pravomoćno dosuđen povrat iznosa od 15.000,00 kuna, to je onda temeljem naprijed citirane zakonske odredbe tužiteljima valjalo dosuditi isplatu daljnjeg iznosa od 20.900,00 kuna, što im je pobijanom presudom sud prvog stupnja i dosudio,
19.) Na dosuđeni iznos sud prvog stupnja je pobijanom presudom pravilno tužiteljima dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja predmetne tužbe iako bi na istu, u skladu sa naprijed citiranom odredbom čl.368.st.5. ZOO/05, imali pravo od dana kada su tuženiku isplatili utuženi iznos.
19.1.) Međutim pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud drugog stupnja nalazi da isto nije pravilno primijenjeno vezano za odluku o visini stope dosuđene zatezne kamate. To stoga što je sud tužiteljima dosudio zateznu kamatu za cijelo utuženo razdoblje po stopi od 14 % godišnje, kako je to i zatraženo postavljenim zahtjev, ispuštajući pri tome iz vida da je visina stope zakonske zatezne kamate propisana odredbom čl.29.st.2. ZOO/05, s tim da je ista, sa početkom primjene od 01. kolovoza 2015. godine, izmijenjena odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj78/15.) Slijedom toga, u navedenom dijelu je žalba tuženika uvažena pa je tužitelj sa dijelom zahtjeva odbijen.
20.) Zbog svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. i st.2. te čl.370.t.3. ZPP-a, žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu a djelomično uvažiti te presuditi kao u izreci.
21.) Kako su tužitelji u pretežitom dijelu uspjeli u sporu, odnosno nisu uspjeli sa neznatnim dijelom zahtjeva glede sporedne tražbine zakonske zatezne kamate, to je onda pravilna i odluka suda prvog stupnja kojom je tuženik obvezan da tužiteljima nadoknadi cjelokupan parnični trošak koji je utvrđen kao potreban za vođenje parnice, sve to u skladu sa odredbom čl.155. i čl.154.st.5. ZPP-a. Zbog toga je valjalo, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, potvrditi i odluku o troškovima postupka.
22.) Budući da tuženik nije uspio sa žalbom nije mu dosuđen ni trošak njenog izjavljivanja, a tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ista nije bila potrebna za način odlučivanja o žalbi.
Bjelovar, 13. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
[IME I PREZIME]
Broj odluke:
Gž-521/2022-3
Sud:
Županijski sud u Bjelovaru
Datum odluke:
13.10.2022.
Pravomoćnost:
Pravomoćna odluka
Datum objave:
16.11.2022.
Upisnik:
Gž - Upisnik za drugostupanjske građanske predmete
Vrsta odluke:
Presuda
Prethodna odluka:
P-859/2018-10, Općinski sud u Zadru, 1.4.2022.
Stvarno kazalo:
- •GRAĐANSKO PRAVO
- •Kamata
- •Zatezna
- •Visina
- •Ugovor-obveze
- •Ugovori
- •Građenje-ugovor
- •Opće odredbe
- •Pojam (ugovor o djelu)
- •Ugovor o djelu
- •Nedostaci-materijalni
- •Otklanjanje-rok
- •Raskid
- •Rok-prekluzivni
Zakonsko kazalo:
Zakon o obveznim odnosima, NN 35/2005, 17.3.2005.
- • čl. 29. st. 2.
- • čl. 368. st. 1.
- • čl. 368. st. 2.
- • čl. 368. st. 3.
- • čl. 368. st. 4.
- • čl. 368. st. 5.
- • čl. 606. st. 1.
- • čl. 606. st. 2.
- • čl. 607.
- • čl. 609.
- • čl. 610. st. 1.
- • čl. 610. st. 2.
- • čl. 610. st. 3.
- • čl. 610. st. 4.
- • čl. 610. st. 5.
- • čl. 620. st. 1.
- • čl. 634.
And plenty more for everyday work
Lease review – office standard
OrganizationReviews commercial leases against the office's positions: risks for the tenant, missing clauses, suggested changes.
OFFICE STANDARDS
Works the way your office works
Write your office's positions and procedures down as a skill, with instructions, examples and templates. Yure uses it by itself when a question fits.
Microsoft OneDrive and SharePoint
Files in your OneDrive and SharePoint sites
Microsoft Outlook
Messages and attachments in your mailbox
SHAREPOINT AND OUTLOOK
Works with the systems you already use
Yure reads documents from SharePoint and OneDrive and messages and attachments from Outlook, and drafts the reply from them.
Broj: [UR-2027-004]
Aneks br. 1
Ugovora o radu broj [UR-2024-031] od [datum]
sklopljen dana [datum] u Zagrebu između:
[NAZIV POSLODAVCA] d.o.o., [adresa], OIB: [OIB], koje zastupa direktor [ime i prezime] (u daljnjem tekstu: Poslodavac)
i
MARKO HORVAT, [adresa], OIB: [OIB] (u daljnjem tekstu: Radnik)
Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se Ugovor o radu mijenja kako slijedi:
Članak 1.
Članak 3. stavak 1. Ugovora o radu mijenja se i glasi: „Radnik će rad obavljati u poslovnici Poslodavca u Splitu, Obala kneza Branimira 12, počevši od 1. ožujka 2027.”
Članak 2.
Ostale odredbe Ugovora o radu ostaju nepromijenjene.
Članak 3.
(1) Ovaj Aneks stupa na snagu danom potpisa obiju ugovornih strana.
(2) Aneks je sastavljen u dva istovjetna primjerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po jedan.
Za Poslodavca
[ime i prezime, direktor]
Radnik
[ime i prezime]
1
No.: [UR-2027-004]
Amendment No. 1
to Employment Contract No. [UR-2024-031] of [date]
concluded on [date] in Zagreb between:
[EMPLOYER NAME] d.o.o., [address], OIB: [OIB], represented by its director [full name] (hereinafter: the Employer)
and
MARKO HORVAT, [address], OIB: [OIB] (hereinafter: the Employee)
The parties agree to amend the Employment Contract as follows:
Article 1
Article 3(1) of the Employment Contract is amended to read: “The Employee shall work at the Employer's branch office in Split, Obala kneza Branimira 12, starting on 1 March 2027.”
Article 2
All other terms of the Employment Contract remain unchanged.
Article 3
(1) This Amendment enters into force when signed by both parties.
(2) It is made in two identical copies, one for each party.
For the Employer
[full name, director]
Employee
[full name]
1
TRANSLATION
Translating a finished document
Translate a finished document into another language and get it back with the same tables and formatting and accurate legal terminology, ready to download.
Law firms
The whole firm works in one place, with matters, documents and the firm's standards side by side. Yure researches and drafts, and a colleague reviews the work before it goes to the client.
learn moreIn-house teams
In-house legal teams use Yure to review contracts against company rules, check compliance with regulations and regulator decisions, and answer the business faster.
learn moreSolo practitioners
Yure researches case law and legislation, reads your files and drafts submissions and contracts. Work you would hand to an associate gets done in one conversation.
learn moreNotaries
Check the legislation in force before drawing up a deed and prepare the draft from your own templates. Every clause shows the source it came from.
learn morePublic administration
For decisions, opinions and replies to enquiries, Yure finds the governing regulations and case law, prepares a draft and cites a source for every statement.
learn moreHow it works
One context for every matter
Yure connects legislation, case law, regulators, your documents, your mail and your office's standards into one context. For each task the agent takes what it needs, works through the steps one by one and hands back finished work.
- 01ContextLegislation, case law, regulators, your files, Outlook and office skills, connected in one place.
- 02AgentFor each task it picks the sources it needs and works step by step, the way a lawyer would.
- 03Finished workAn answer, a draft, a check, a translation or an email, with its sources and ready for review before it leaves the firm.
EU law- Searching the Labour Act
- Finding case law
- Reading the contract
Your data,your control
Data encryption
AES-256 encryption protects your data at rest and in transit.
ENCRYPTION
01
GDPR compliant
Data storage and processing comply with EU rules.
COMPLIANCE
02
No model training
We never use your data to train AI models.
DATA USE
03
Legal privilege
Each firm sees only its own documents, and access is strictly controlled.
ACCESS CONTROL
04
“Yure.ai has proven to be a platform that brings together everything we need, from research and analysis to managing the knowledge contained in our documents. The tool has become part of our daily legal practice and helps us make decisions based on verified sources.”

“Yure.ai has significantly reduced our research time. When our employees encounter uncertainties or unknown topics, we ask yure.ai which helps us determine which direction to go and gives us good ideas.”
“By using the Yure.ai platform, our office has significantly expanded the scope of our research while simultaneously reducing the time needed to carry it out, with the protection of confidential data fully ensured. The extensive case law database enables simplified, precise, and fast access to relevant information, which greatly accelerates the process of drafting submissions and legal opinions.”
“Yure.ai has saved me a lot of time and energy in my work, especially labor law. Also very useful for EU law. It helps me research and deliver quicker, accurate answers, with clear references I can easily verify and check before dispatching. I'd definitely recommend it as a reliable and very useful tool.”





See Yure on a matter of your own.
We'll show you research, drafting and a compliance check on an example from your practice. Leave your details and we'll email you to set a time.
- Online, at a time that suits you
- On an example from your practice
- No commitment
Prefer to pick a time yourself? Open the calendar